Sunday, May 21, 2006

Stadium Arcadium


Savrsena POP forma?
Savrsene POP pesme danas pravi moj omiljeni ROCK band.
To bi otprilike moglo i da bude sve samo kad to danas ne bi trajalo vec 15 godina. Tacnije - od albuma "Blood Sugar Sex Magik" na ovamo RHCP isporucuju ploce unapred osudjene na uspeh iako to mozda ne izgleda u svakom trenutku tako. Za "Blood Sugar.." je neko na jednom mestu napisao "...da je to privatni "best of" album popularne muzike uopste, na nacin na koji popularnu muziku vide i interpretiraju cetvorica momaka iz Kalifornije..." ali isto to je i "One Hot Minute" koji vecina kriticara i veci deo publike nije najbolje prepoznao, sto vec nije bio problem sa multiplatinastim albumima "Californication" i"By The Way" koje danas u svojim kolekcijama poseduju i hiperaktivne bake i deke. RHCP su sa poslednjih 5 albuma prosli put od omiljenog benda americke koledz populacije i muzickih posvecenika worldwide, do svacijeg omiljenog benda. Nije daleko od istine da bi u Beogradu Marakanu mogli da napune jedino CeCa i RHCP, i da bi kao i u slucaju Cece i Prodigy-ja u Pioniru 1995. koji su isti napunili u razmaku od samo nedelju dana polovina publike bila ista. I nije to nista strasno, niti tragicno, niti svojstveno samo nama. Nije ni sramota, nije nista od onog sto bi mogao da pomisli citalac ovog bloga.
To je cinjenica kao i cinjenica da i na EXIT i u Gucu idu isti ljudi, da oni koji gledaju B92 gledaju i Pink, da oni koji slusaju Depeche Mode vole da gvirnu sta se to prikazuje na grand paradi i sta ima u "Skandalu", kako izgleda i oblaci se Seka Aleksic, etc, etc... Tako je manje - vise svuda u svetu; danas Dolly Parton, sutra Metallica, danas ovaj-sutra onaj. Tako je to u svakoj zemlji seljaka, ne samo na brdovitom Balkanu.
Kljucna rec je OMILJENI, OMILJENA, OMILJENO.
Omiljena pesma, omiljeno mesto, omiljeni izvodjac.
Neki ljudi su rodjeni da budu omiljeni i slobodno ih volite, nije sramota.
* * *
Ah, da. Da ne zaboravim-album je odlican, za svaku preporuku. RHCP su prerasli zanr, prerasli sami sebe, a definitivno i ocenjivanje. Jednostavno ih volite ili ne volite. Budite iskreni, bar jednom.

5 Comments:

Blogger vili said...

Nabavio sam skoro ovaj album kao jedan od dugogodisnjih poklonika pepersa i posle preslusavanja sam prokomentarisao - profi! - ali u isto vreme resio da ga vise nikada ne odslusam (sa predumisljajem). Vec duze vreme sumnjam, a sada su sumnje i opravdane, tj. potvrdjene - postali su najPOP bend u svetu, pesme su im tralala, za svacije uho, Kidis ih tako i peva: tralala. Narasli su u stvarno veliki bend i postali su ultramega zvezde i tesko da ce neko da ih skoro dostigne, ali to nije onaj isti bend u koji sam se pre vise od 15 godina zaljubio. Najvise mi nedostaje energija koju su rasipali oko sebe.
Dobili su milione slusalaca i izgubili nekoliko fanova. Sjajan rezultat u svetu show-businessa.

5:50 AM

 
Blogger MarcusS said...

Album nikako nije loš, ali ostaje pitanje da li je u 28 pesama moglo da se strpa i malo onog što je bendu dalo dušu i prepoznatljivi hiperfankovani zvuk, agresivan, moćan i noseći. Daleko od toga da današnja njihova muzika ne nosi, ali to nisu ista mesta na koja stižemo. Valja nešto da prodrma s vremena na vreme i srce i dušu, toga više nema.

Ipak, i ovo što je ostalo, u najmanju ruku je vredno (po)slušati.

11:35 AM

 
Blogger veroljub said...

sa svoje 23 godine mislim da sam samo delimicno uhvatio trenutak RHCP kao pop benda. Blood, sugar... je nesto sto je meni bilo dobro (koliko je klinac kompetentan da govori o tome?) da bi sa Californication sve nekako se rasplinulo i nemam pojma. ne secam se kad sam ih pustio poslednji put.

sto se tice komentara o paraleli prodigy / ceca ili bd2 / grand malo sam skeptican. tu pre svega mislim da ima razlicitih da kazem nivoa slusanja neke muzicke grupe. Prodigy je odlican primer - slusali su ga kurta i murta. Ja tek danas mogu da kazem je Prodigy nesto sto bi slobodno mogao da uporedim sa Kraftwerkom. i necimam se vise kada vidim da ljudi puste prodigy (dobro, ljudi vise ne pustaju to gajbi ali depeche) gajbi a next song ceca.

tu valjda dodirujemo onu klasicnu pricu - da li komercijlano a priori loseg kvaliteta?

11:44 AM

 
Blogger lezillebovicka said...

poslusala sam samo par pesama a kanim se da nabavim i ceo album.malo mi je previse bilo kad sam cula da je u pitanju dupli album.ranije su izdavali na svakih nekoliko godina a sada su izbacili nekoliko albuma za nekoliko godina,if you know what I mean...
zvuk im je i dalje prepoznatljiv ali rekla bih da vise nema pesama koe se izdvajaju kao hitovi,sve mi zvuce manje-vise isto.da li je to dobro ili ne saznacu uskoro kad odslusam celih 28 pesama :)

6:20 PM

 
Blogger Sir Django said...

E torima,ja nabavio kartu za LIVE IN INDJIJA ne Marakana ali nije ni bitno,se vidimo tamo? :D

11:09 AM

 

Post a Comment

<< Home